Kad me ne bude

Kad već budem pretvoren u prah,
hoće li raspjevani kos i nježna grlica
pratiti suzu kako klizi tvojim obrazom
dok palit ćeš svijeću na mom grobu?

Hoćeš li naći vremena da mi dođeš
ili će mi društvo praviti samo one
koje su me gledale neživog bez tebe,
trudeći se popraviti nepopravljivo?

Ako osjetim da vraćaš mi cvijet,
godinama prekasno,
ako osjetim ljubav u tvojoj tuzi,
možda ću na nebu pronaći mir
i bez tijela osjetiti sreću.



Sad je to vreme

Sad je to vrijeme
Dodirni mi opet srce,
poslušaj što duša moli.



Samo probaj kap te boli
i ne ostavljaj me hladno,
već učini što moraš.
Oslabi me do konačnog pada.
Ojačaj me da ne osjećam.

Zaustavi vrijeme,
izmiješaj strane svijeta,
preokreni svodove.
Ili ostavi kako je,
pa mene mijenjaj.

Sad je to vrijeme, Bože,
sad daj da poslušam,
a ne da duša Duha guši
i sva luda za srcem ide.
Neka bude kako želiš,
utišaj srce ako krivo voli.